Zvona u hrišćanskoj crkvi imaju važnu ulogu u liturgijskom i duhovnom životu vernika. Njihovo zvonjenje nije samo praktična najava početka bogosluženja, već i izražava dublje teološke i duhovne aspekte pravoslavne vere.

Zvona su poznavali i najprimitivniji narodi, kao i visoke civilizacije. Jedno od najstarijih zvona pronađeno je u Ninivi (grad na obali reke Tigris, pominje se 3000 godine pre Hrista).

U antičkoj Grčkoj zvona su služila za davanje znaka za uzbunu, a u starom Rimu za sazivanje naroda u hram na pogreb i sl. Zvona se pominju i u Bibliji. Drevni hrišćani nisu mogli da koriste zvona zato što su bili proganjani, pa su glasnici obaveštavali vernike gde će se održati bogosluženje.

Kad je Crkva, posle Milanskog ukaza 313. godine, dobila slobodu javnog ispovedanja vere, trebalo je nečim javno pozivati vernike u hramove. Po ugledu na Judeje (4. knj. Mojs. 29. 1; 3. knj. Mojs. 23. 24) vernici su sazivani trubom, ali i drvenim maljicama kojima se klepalo, udaralo,  na kapije hrišćana. Mnogo kasnije su za objavljivanje bogosluženja i najvažnijih delova u toku same službe, na Istoku korišćene daske od tvrdog drveta i metalne ploče (klepalo - drvena ploča sa palicama i bilo  - metalna ploča po kojoj se udaralo i na taj način proizvodio zvuk).
Zasluga za uvođenje zvona pri pozivanju vernika na službu najčešće se pripisuje svetom Pavlinu (353–431), episkopu iz Nole u Kampaniji. Latinski i italijanski naziv za zvono je kampana, slično kao i naziv italijanske oblasti Kampanija, a naročito je zanimljivo da danas vrlo raširena reč "kampanja" počinje od zvona, budući da je svaka kampanja pomalo i zvonjava.

Prva zvona koja se pominju u Istočnoj Crkvi su ona koja je mletački dužd 852. godine poslao na poklon vizantijskom caru Mihailu III. Car je naredio da se ta zvona postave na crkvu Svete Sofije u Carigradu. Tek od 12. veka zvona upotrebljavaju sve pravoslavne crkve, upotpunjujući lepotu bogosluženja, sazivajući vernike, podsećajući ih da je vreme službi Božijoj.

Evo, kada i zašto, zvone zvona na pravoslavnim crkvama:

Kada zvone zvona:

Pre početka bogosluženja:

  • Jutarnja služba (jutrenje): Zvona zvone da najave početak jutarnje službe, koja se održava rano ujutro.
  • Večernja služba (večernje): Zvona zvone pred početak večernje službe, koja se održava uveče.
  • Liturgija: Pre početka Božanske liturgije, zvona zvone da okupe vernike i najave početak najvažnijeg bogosluženja u Pravoslavnoj crkvi.
  • Tokom bogosluženja: Tokom liturgije: Zvona zvone u ključnim momentima tokom liturgije, kao što su: Tebe pojem... i molimtisja Bože naš...  kad se peva: Dostojno ...
  • Praznici : Veliki praznici: Zvona zvone u čast velikih praznika kao što su Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i drugi veliki praznici u crkvenom kalendaru.
    Zvonjenje u čast svetitelja: Na dan svetitelja kojem je crkva posvećena, zvona zvone da proslave i podsete vernike na tog svetitelja.
  • Posebni događaji: Zvona mogu zvoniti tokom litije kada se vrši ophod oko hrama, na Bogojavljenje pri velikom vodoosvećenju kad se peva: Glas Gospodenj... , i drugih značajnih događaja u životu vernika i crkve.Zvonima se oglašava i upokojenje hrišćanina.


Zašto zvone zvona?:

Poziv na bogosluženje:

  • Zvona služe kao poziv vernicima da dođu u crkvu i prisustvuju bogosluženju. To je način da se zajednica okupi i učestvuje u zajedničkoj molitvi i slavljenju Boga.

Obeležavanje važnih trenutaka:

  • Zvona obeležavaju važne trenutke tokom bogosluženja, kao što su početak i kraj službe, trenutke molitve i zahvalnosti, i druge značajne momente  u toku Liturgije.

Duhovna svrha:

  • Zvuk zvona ima duhovnu svrhu da podseti vernike na prisustvo Boga, pozove na molitvu, i podstakne na duh pokajanja i smirenosti.

Zvona u Pravoslavnoj crkvi, stoga, nisu samo sredstvo komunikacije, već i duboko ukorenjen deo liturgijskog života i duhovnog izraza pravoslavne vere.

Srećko Zečević, protojerej