Sveti Nikolaj je rođen u gradu Patara u Maloj Aziji, u oblasti (provinciji) koja se zove Likija, na jugozapadu Turske, gde je zapljuskuje Sredozemno i Egejsko more.  Patara je bilo sudijsko sedište rimskog guvernera, provincije Likije i glavna Likijska luka, smeštena na ušću reke Ksantos, tu je postojao i istoimeni grad Ksantos, koga istoričar Strabon naziva Sirbin (možemo se zapitati zašto ga tako zove, i zašto se ova oblast zove Likija, kao Lika kod nas, u današnjoj Republici Hrvatskoj)), danas je to grad Kinik. Reka Ksantos se uliva u Sredozemno more.  

Roditelji Nikolajevi se zovu Teofan i Nona, oni su bili dobrostojeći stanovnici Patare, bili su hrišćani. U bazilici (u hramu) u Patari oni odlaze na Liturgiju, na molitvu. Nemaju dece i zato se mole Bogu, nadaju se čudu. Godine 270. a po nekima i 280. Teofanu i Noni su uslišene molitve i dobijaju sina, koji dobija ime Nikolaos (Nikolaj) i to ime znači – pobeditelj naroda. (Zato je pravilno reći, da neko slavi Svetog Nikolaja, a ne Nikolu). 

Nikolaja je krstio Episkop Nikolaj (po kojem je mali Nikolaj dobio ime), on je vršio bogosluženje u Patari u hramu (ovaj Nikolaj je bio stric malog Nikolaja). Kod njega, Episkopa Nikolaja, mladi Nikolaj uči Sveto pismo i Psaltir ( U MANASTIRU BOGORODICA LJEVIŠKA,  POSTOJI DETALJ SA FRESKE GDE OTAC DOVODI NIKOLAJA NA UČENJE PSALTIRA). Kao sin uglednih roditelja on pohađa i svetovnu školu, pošto klasično znanje i dalje predstavlja temelj obrazovanja u Rimskom carstvu. 

Episkop Nikolaj, stric  malog Nikolaja, savetuje roditelje da svog sina daju na službu Bogu. Stric Nikolaj rukopolože mladog Nikolaja u čin sveštenika.  Svoj život kao sveštenik, Nikolaj nastavlja u postu i molitvi. 

U  to vreme  roditelji Nikolajevi su se upokojili. Bogatstvo koje je ostalo od roditelja, Nikolaj razdaje sirotinji. Kažu da je idući ulicama Patare delio milostinju svakom prosjaku na kojeg je naišao. Hrani gladne, oblači neodevene, za zelenaše nastaju teški dani, otac Nikolaj otkupljuje sve dužnike. Tajno pomaže osiromašenog bogataša, koji je hteo da svoj dom pretvori u javnu kuću, a svoje ćerke u bludnice, jer nije mogao da ih uda. Prozrevši njegovu nameru Nikolaj mu tri puta kroz prozor ubacuje kese zlatnika i on udaje sve tri ćerke. Ne znajući ko mu pomaže, on dolazi na molitvu u crkvu u Patari i blagodari Bogu. Treći put kada je Nikolaj hteo da ostavi zlatnike, taj čovek istrčava na ulicu i sreće Nikolaja, i baca mu se pred noge iz zahvalnosti. Nikolaj ga podiže sa zemlje i kaže mu da nikome ne govori komu je pomogao. ( To je Sveti Nikolaj koji donosi poklone deci i pomaže siromašnima, on je vekovima bio pravi „Deda mraz“, a ne ova današnja nakaza od „Deda Mraza“, debela i zadrigla).


Sveti Nikolaj u svetoj zemlji

Pošto mu je stric bio u Svetoj Zemlji i Nikolaj ima nameru da je poseti. Jedan brod koji je dovezao žito iz Aleksandrije u Pataru, na njega se ukrcava Nikolaj. Kada je došao na brod, Nikolaj kaže kapetanu: „Vidim đavola kako ulazi na brod, hoće da ga potopi“! Kapetan mu odgovara: „Vi hrišćani svuda vidite đavole“ – podsmehuje mu se Egipćanin. Iznenada nastaje velika oluja, platno na jedrima se cepa, jedan od mornara pada sa jarbola, veslači iz potpalublja istrčavaju na palubu. Putnici traže pomoć od Nikolaja. Nikolaj im odgovara da budu hrabri i da se uzdaju u Boga. Nikolaj se moli i bura prestaje. Zatim, Nikolaj prilazi nastradalom mornaru i moli se Bogu i mornar ustaje živ i zdrav. Putnici se krste, raduju se i opkoljavaju svetitelja. Kapetan pada na kolena i sam se osenjuje krsnim znakom. Vesti se brzo šire, cela Aleksandrija se sjatila oko Nikolaja. Iz Aleksandrije on dolazi u Jerusalim, koji je tada bio rimska kolonija pod imenom: Elija Kapitolina. Nikolaj obilazi Sveta mesta. Klanja se Svetom Grobu. U Judejskoj pustinji se susreće sa brojnim otšelnicima. Došavši u Likiju, Nikolaj stupa u bratstvo manastira Sveti Sion, čiji je osnivač njegov stric i tu Nikolaj provodi život u neprestanoj molitvi. 


Izbor za Arhiepiskopa

U manastiru Sveti Sion, stojeći na molitvi Nikolaj čuje glas: „Nikolaje! Pođi na podvig u narod“. Nikolaju se ne mili da napusti manastir, ne želi da ide u grad, ali iz poslušnosti, sluša glas Božiji. Izlazeći iz manastira, on se prekrsti, da mu Bog pokaže gde da ide i on odlazi u grad Mira, koji se nalazi blizu Patare u oblasti Likije, zato se i zove taj grad, Miralikijska. (MIRA je bilo arhiepiskopsko središte, imala je oko 50 000 stanovnika. MIRA je prestonica Likijske oblasti. Ruševina grada Mire leže na reci Miros, u blizini turskog sela Demre, koje nazivaju i Kale (tvrđava). Mira je povezana sa morem, zahvaljujući gradiću Andriaka - koji se nalazi na reci Androk, koja se uliva u Sredozemno  more, čije se ruševine vide u močvarnoj oblasti pet kilometara od Demre. Preko Andriake, Mira je dobijala žito koje se dovozilo iz Aleksandrije.)

Pošto je umro arhiepiskop Jovan, episkopi nisu mogli da se dogovore koje novi arhiepiskop. Najstarijem episkopu, dok je stajao na molitvi, javlja mu se anđeo i kaže mu,  da noću ustane i da stane kod crkvenih vrata i da pazi ko će pre svih ući u crkvu; ko bude ušao taj je arhiepiskop – i anđeo mu kaže, da se taj čovek zove Nikolaj. Episkopi su nestrpljivi, stari vladika stražari na vratima crkve. Posle ponoći vrata se otvaraju , neko ulazi. Stari episkop pita,  kako ti je ime. Ovaj odogovara:  „Ime mi je Nikolaj“, u tom momentu ori se u crkvi iz stotine grla:  AKSIOS (DOSTOJAN), i Nikolaja hirotonišu za Arhiepiskopa. (U manastiru Pećka Patrijaršija postoji freska, „hirotonija Nikolajeva“).


Stanje u Arhiepiskopiji Mirlikijskoj

Dolaskom Svetog Nikolaja za arhiepiskopa u Miri, on reorganizuje život u arhiepiskopiji. Gradi hramove, rukopolaže sveštenstvo. Kao arhiepiskop, Nikolaj živi i dalje monaški: obeduje jednom i to uveče, odeća mu je monaška, po čitav dan prima  i pomaže nevoljne. Mir u arhiepiskopiji nije trajao dugo. Godine 303. za vreme cara Dioklecijana, počinje gonjenje. Od hrišćana se traži da prinose žrtve idolima, crkve se spaljuju, hrišćani se zatvaraju u tamnice. Sveti Nikolaj iz tamnice, hrabri mirlikijske hrišćane, kako zatvorenike, tako i one koji su na slobodi. 

Car Konstatnin donosi Milanski edikt 313. godine. Crkve se obnavljaju, hrišćani izlaze iz tamnica. Mira je hrišćanska, ali mnogobošci i dalje zbunjuju hrišćane, mame ih da se mole lažnim bogovima i na okolnim brdima oko grada podižu hramove. Sveti Nikolaj ruši Artemidin hram.  (Artemida Elefterija (milostiva) čiji je hram pored čuvene Artemide efeske bio najveći u Maloj Aziji).

Učestvovao je na Prvom vaseljenskom saboru 325. god. Na jednoj od žučnih rasprava na saboru, Nikolaj je ošamario jeretika Arija. Svi episkopi ne mogu da veruju da ga je Nikolaj ošamario. Na saboru oduzimaju Nikolaju episkopski čin, tj. episkopske insignije, čak ga zatvaraju u tamnicu zbog nedoličnog ponašanja. Međutim, nekim episkopima se tokom noći ukazao Gospod Isus Hristos koji Svetom Nikolaju daruje jevanđelje, a Bogorodica ga ukrašava omoforom – tada mu je vraćeno epiksopsko dostojanstvo. 

Nikolaj je Miru Likijsku sačuvao od jeretičkog arijevog učenja. Pored toga što je verne sačuvao od lažne vere, sačuvao ih je i od gladi. Nekoliko puta su Miru Likijsku zadesile sušne godine. Tako su 311. i 312. godina, bile gladne godine. I ponovo je glad bila 333. god.  Žalostan što mu stanovnici Mire nemaju žita, Sveti Nikolaj se javlja u snu nekom trgovcu iz Italije koji je krenuo da žito preveze u Galiju. U snu mu Nikolaj kaže da promeni kurs i da dođe u Miru Likijsku. U snu mu Nikolaj daje tri zlatnika. I ovaj trgovac kada se probudio, setio se šta mu je Nikolaj naredio, i nalazi tri zlatnika. I on plovi ka Miri Likijskoj, gde je presrećnim Miranima rasprodao žito, i tada se susreo sa Nikolajem.

Sveti Nikolaj se upokojio 335, a po nekima 345. God. Sahranjen u Sabornom hramu u gradu Mira. Kasnije su njegovo telo Latini, tj. Krstaši preneli u Italiju u grad Bari, taj prenos njegovih moštiju se kod nas slavi 22. maja, kao „Mladi Nikola“.

Na mnogim ikonama Svetog Nikolaja nalaze se slova: F, H, F, P – šta ona znače? To su početna slova od grčkih reči: FOS  HRISTU  FENI  PASIN – ova rečenica znači: Svetlost Hristova svetli svima, ili Svetlost Hristova prosvećuje sve. 

Protojerej Srećko Zečević 

(podaci korišteni iz monografije o Svetom Nikolaju, od đakona Nenada Ilića)