Sveti apostol i jevanđelista Luka bio je lekar, slikar i prijatelj apostola Pavla. Sveti apostol Luka je pripadao broju sedamdesetorice Hristovih apostola. O tome on sam govori u Evanđelju svom: Izabra Gospod i drugih Sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojim u svaki grad i mesto kuda šćaše sam doći (Lk. 10, 1). Sveti Luka, naoružan od Gospoda silom i vlašću da propoveda Evanđelje i čini čudesa, hođaše "pred licem" Gospoda Isusa Hrista, svetom propoveđu pripremajući put Gospodu i ubeđujući ljude da je na svet došao očekivani Mesija.

Smatra se da je bio poreklom Grk, rodom iz Antiohije Sirijske. U mladosti on je dobro izučio grčku filosofiju, medicinu i živopis. On je odlično znao egipatski i grčki jezik. Pošto se bavio živopisom, prvi je naslikao ikone Isusa Hrista, Bogorodice i apostola Petra i Pavla. Te ikone su bile uzor svim kasnijim ikonama, zbog čega se sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. 

Po Hrišćanskoj tradiciji Luka je napisao: Sveto Jevanđelje,  treće jevanđelje (po redosledu u Novom zavetu), i Dela apostolska. Sveto Jevanđelje po Luki napisano je u periodu oko 60. godine posle Hrista. 

U poslednje dane zemaljskog života Spasiteljevog, kada su Gospoda Isusa Hrista jevrejske starešine uhapsile i osudile da se razapne na Krst, Sveti Luka se tada nalazio u Jerusalimu, tugujući i plačući za Gospodom svojim, koji blagovoli dobrovoljno postradati za spasenje naše. Ali se njegova žalost ubrzo okrenu na radost: jer Vaskrsli Gospod, u sami dan Vaskrsenja Svog, javi se njemu kada je s Kleopom išao u selo Emaus, i večnom radošću ispunio srce njegovo, o čemu on sam podrobno govori u Evanđelju svom (Lk 24, 13-35).

Po silasku Svetoga Duha na apostole, sveti Luka ostaje neko vreme sa ostalim apostolima u Jerusalimu, pa je zatim krenuo u Antiohiju, gde je već bilo dosta hrišćana. Na tom putu on se zadržao u Sevastiji, propovedajući Evanđelje spasenja. U Sevastiji su počivale mošti svetoga Jovana Krstitelja i Preteče Gospodnjeg. 

Polazeći iz Sevastije, Sveti Luka je hteo da te svete mošti uzme i prenese u Antiohiju, ali tamošnji hrišćani nisu dozvolili da ostanu bez tako dragocene svetinje. Oni dopustiše, te sveti Luka uze desnu ruku svetoga Krstitelja, pod kojom je Gospod pri krštenju Svom od Jovana preklonio Svoju Božansku Glavu. Sa tako skupocenim blagom sveti Luka stiže u svoj zavičaj, na veliku radost antiohijskih hrišćana. Iz Antiohije Sveti Luka odlazi kada je postao saradnik i saputnik Svetog apostola Pavla. To se dogodilo u vreme Drugog misionarskog  putovanja Svetoga Pavla. Tada je Sveti Luka otputovao sa apostolom Pavlom u Grčku da propoveda Evanđelje. Sveti Pavle je ostavio Svetoga Luku u Makedonskom gradu Filipi, da tu utvrdi i uredi Crkvu. Od toga vremena sveti Luka ostaje nekoliko godina u Makedoniji (Dap 20, 6), propovedajući i šireći hrišćanstvo.

Kada je sveti Pavle pri kraju svog Trećeg apostolskog putovanja ponovo posetio Filipe, on je poslao Svetog Luku u Korint radi skupljanja milostinje za siromašne hrišćane u Palestini. Skupivši milostinju Sveti Luka sa svetim apostolom kreće u Palestinu, posećujući usput Crkve, koje su se nalazile na Grčkim ostrvima, na obalama Male Azije, u Fenikiji i Judeji. A kada apostol Pavle bi stavljen pod stražu u Palestinskom gradu Kesariji, sveti Luka ostade pored njega. Apostola Pavla nije napustio ni onda, kada je ovaj bio upućen u Rim, na sud ćesaru, rimskom imperatoru. On je zajedno sa apostolom Pavlom podnosio sve teškoće putovanja po moru, podvrgavajući se velikim opasnostima (Dap 27 i 28 glava).

Posle smrti svetog apostola Pavla, nastavio je da propoveda jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, na prostorima Balkanskog poluostrva, i drugim zemljama. 

U starosti sveti Luka je otputovao u Egipat radi propovedi Jevanđelja. Tamo on blagovesteći Hrista pretrpeo je mnoge muke i izvršio mnoge podvige. Vrativši se u Grčku, sveti Luka propovedao je u Beotiji, rukopoložio sveštenike i đakone, iscelio bolesne telom i dušom.

Prema predanju, apostol Luka je imao 84. godine kad su ga uhvatili idolopoklonici i ubili, obesivši ga o granu masline u gradu Tebi Beotijskoj.

Pogreben je u Tebi, glavnom gradu Beotije, gde od njegovih moštiju dogodila su se  mnoga čuda. Tu su se ove svete čudotvorne mošti nalazile do druge polovine 4. veka, kada su prenesene u Carigrad, u vreme cara Konstancija.

U 4. veku naročito se pročulo mesto gde su počivale časne mošti svetoga Luke, zbog isceljivanja koja su se zbivala od njih, posebno isceljivanje od bolesti očiju. 

Stari crkveni pisci svedoče, da je sveti Luka, odazivajući se pobožnoj želji ondašnjih hrišćana, prvi živopisao ikonu Presvete Bogorodice sa Bogomladencem Gospodom Isusom na njenim rukama, i to ne jednu, nego tri, i doneo ih na uvid Bogomateri. Razgledavši ih, ona je rekla: “Blagodat Rođenog od mene, i moja, neka budu sa ovim ikonama“. Prema predanju, jedna od tih ikona je Presveta Bogorodica Filermosa, koja se danas čuva na Cetinju, u Plavoj kapeli, u okviru izložbenog prostora Istorijskog muzeja Crne Gore. 

Sveti Luka je isto tako živopisao na daskama i ikone Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla. Tako je sveti apostol i evanđelist Luka postavio početak divnom i bogougodnom delu - živopisanju svetih ikona, u slavu Božiju, Bogomatere i svih Svetih.

Đurađ Branković je 1453. godine preneo mošti apostola Luke u Smederevo, odakle su 1459. odnete u Bosnu, a potom 1463. u Dubrovnik, pa u Veneciju.  Mošti se danas nalaze u crkvi Svetog Nikole u Bariju.  

Protojerej Srećko Zečević