Ova divna svetiteljka je bila srpskog porekla, i rođena je u gradu Epivatu u  blizini Carigrada (Istanbula) na kraju 10. veka. Roditelji njeni su bili imućni i pobožni, te su svoju decu, Petku i njenog brata Eftimija, vaspitavali u hrišćanskom duhu. NJen brat se zamonašio i bio je episkop. 

Paraskeva (na grčkom Paraskevi) znači Petka (Petak). 

Posle smrti svojih roditelja, Paraskeva je napustila roditeljski dom, zamonašila se u Carigradu, gde se predala podvižničkom životu. Posle pet godina provedenih pri crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Carigradu, otputovala je  u  Jerusalim da se pokloni Svetim mestima, i vođena ognjenom ljubavlju prema Gospodu, nastanila se u Jordanskoj pustinji i tu se podvizavala četrdeset godina. Zbog hrišćanskog i podvižničkog života zadobila je dar čudotvorenja. Kada je došlo vreme javio joj se anđeo Gospodnji u toku molitve, i rekao joj da treba da se vrati u svoje rodno mesto i da tamo preda duh svoj Gospodu. Pokorivši se volji Božijoj ona se vratila u Epivat, gde je više niko nije pamtio. Nastavila je u Epivatu da se podvizava još dve godine. Moleći se svim srcem za sav svet, ona je predala duh svoj Bogu i dobri ljudi je sahrane kao strankinju, ne na groblju, već gde je smrt zatekla, u jednom polju blizu mora, upokojila se u 11. veku. 

Tajnu njene svetosti Bog je otkrio ljudima mnogo kasnije. Blizu groba svetiteljke sahranili su nekog mornara i tom prilikom su našli netruležno telo u zemlji, ali nisu obratili pažnju na to, i telo su ponovo zakopali. Među prisutnima je bio i hristoljubivi Georgije i on, noću u snu imao je čudesno viđenje – kada mu se javila Presveta Bogorodica i rekla mu da ode i da izvadi iz zemlje mošti koje su našli u polju na obali mora. Tada je blagočestivi narod sa upaljenim svećama i pojanjem, svečano sa sveštenstvom preneo mošti Prepodobne Petke u crkvu Svetih Apostola u Epivat. Godine 1398. kneginja Milica je umolila sultana Bajazita da telo Prepodobne Paraskeve prenese u Srbiju. Sultan je to dozvolio. NJene mošti su prvo počivale u crkvi Lazarici u Kruševcu, a 1404. god. despot Stefan Lazarević prenese mošti u Beograd u Uspensku crkvu, a 1417. god. u kapelu posvećenu Svetoj Petki na Kalemegdanu. U kapeli je potekao čudotvorni izvor isceliteljske vode, koji postoji i danas. U Beogradu su mošti ostale do 1521. god. kada su vraćene u Carigrad.  Konačno 1641. god. mošti Svete Petke prenesene su u grad Jaši, u Rumuniji,  u crkvu Sveta Tri Jerarha, gde se i danas nalaze. 


Prepodobnomučenica Petka Trnovska

Ova svetiteljka se slavi 8. avgusta, ali, naš narod pogrešno ovu svetiteljku povezuje sa Prepodobnom Paraskevom koja se slavi 27. oktobra. 

Petka Trnovska je rodom iz Rima. Rođena je oko 100. godine. NJeni roditelji su bili hrišćani i pošto je rođena na Veliki Petak, dali su joj ime Petka. Posle smrti roditelja propovedala je hrišćanstvo po južnoj Italiji, Siciliji, obraćajući mnoge u Hrišćanstvo. Za vreme rimskog imperatora Antonina Pija (138-161), zbog svoje vere i propovedanja žestoko je mučena i posečena mačem. NJene mošti su kasnije prenesene u Trnovo, a zatim u Carigrad.

Prema tome, ova svetiteljka Petka, nije ista svetiteljka koja se slavi 27. oktobra, iako imaju isto ime. Ova Trnova Petka je živela u 2. veku, a Petka koja se slavi 27. oktobra, živela je u 10. veku. 

Prema narodnom verovanju na dan kada se slavi Trnova Petka, tog dana ne valja da se mesi hleb, pere rublje, iznosi pepeo ili radi bilo šta od ručnih radova, da tokom godine ne bi trnule ruke. 

protojerej Srećko Zečević