Klepalo u pravoslavlju, poznato i kao semantron, je drveni instrument koji se koristi za pozivanje monaha i vernika na bogosluženja u manastirima i manastirskim crkvama.

Klepalo se tradicionalno sastoji od dugačkog, ravno isečenog komada drveta ili metala koji se udara drugim drvenim ili metalnim predmetom. Kada se klepalo udara, proizvodi se snažan udarac koji stvara zvuk i služi kao poziv na molitvu i prisustvo bogosluženju.

Ova praksa potiče iz drevne hrišćanske tradicije i koristila se pre pojave zvona u pravoslavnim crkvama. Klepalo se smatra jednostavnijim i skromnijim načinom obaveštavanja o bogosluženju u manastirima, kao i podsećanjem monaha na molitvu i okupljanje u crkvi.

Danas se klepalo i dalje koristi u mnogim pravoslavnim manastirima, posebno onima koji žele da očuvaju tradicionalne običaje i atmosferu. Takođe se može koristiti u pojedinim parohijskim crkvama ili hramovima kao deo liturgijskog nasleđa pravoslavlja.

Klepalo ima simboličko značenje u pravoslavlju. Zvuk klepala predstavlja poziv na zajedništvo, okupljanje i molitvu. Kroz udarce klepala, vernici su podsećani na duhovne obaveze i važnost prisustva u bogosluženjima. Takođe, klepalo se koristi kao znak upozorenja, na primer, kada se priprema početak službe ili kada se vernici pozivaju na tihovanje ili pokajanje.

Klepalo ima i praktičnu svrhu u manastirskim okruženjima gde zvuk zvona može biti nepoželjan ili praktično nemoguć zbog udaljenosti, geografskih karakteristika ili želje da se očuva mir i tišina.

Važno je napomenuti da klepalo nije obavezni deo bogosluženja u pravoslavnoj crkvi, već je deo tradicije koja se održava u pojedinim manastirima i parohijskim crkvama. Upotreba klepala može varirati u zavisnosti od lokalnih običaja i odluke sveštenstva.