Sveštenoslužitelji, odnosno ljudi, koji su kroz Svetu tajnu Sveštenstva primili blagodat Svetog Duha za služenje u sveštenom činu Crkvi Hristovoj – episkopi (arhijereji) i sveštenici (jereji), osenjuju nas krsnim znamenjem. Ovakvo osenjivanje se naziva blagoslovom.

Kada nas episkop ili sveštenik blagosilja rukom, on prste na ruci spoji imenoslovno. odnosno tako da pokazuju inicijale IS, HS, tj. Isus Hristos. To znači da nas preko sveštenika, episkopa, blagosilja sam Gospod Isus Hristos.

Kada u hramu sveštenoslužitelji osenjuju narod krstom ili Jevanđeljem, ikonom, Svetim Putirom, svi se krste i prave pojasni poklon ili tzv. mali poklon.

Ako sami želimo da uzmemo blagoslov od sveštenika ili episkopa, ruke treba da stavimo u obliku krsta: desni dlan preko levog dlana, izgovarajući reči: Blagoslovite Vladiko, ili Blagoslovite Preosvećeni Vladiko; Blagoslovite oče. Dobivši blagoslov mi celivamo ruku koja nas je blagoslovila, time kao da celivamo nevidljivu ruku samog Hrista Spasitelja, kao što kaže Sveti Jovan Zlatousti: „ne blagosilja čovek, već sam Bog Njegovom rukom“. To je jasno iz reči sveštenika – „Bog da blagoslovi!“ ili „Bog te blagoslovio“ ili „Blagosloven Bog naš svagda sada i uvek i u vekove vekova, amin!“

Treba prizivati Božiji blagoslov ne samo za važne poslove, nego i za svakodnevne i uobičajene poslove: na hranu - da bi je okušali sebi za zdravlje; na naš pošten posao - i sve što započinjemo, da bi bilo uspešno i blagosloveno; na našu decu - da uzrastu u veri i pobožnosti; na naše imanje - da se umnoži na našu korist i tvojih bližnjih.

Bez Božijeg blagoslova nijedan posao ne može biti uspešan. Zato su se naši preci trudili da sve poslove započnu tek posle molitve i blagoslova sveštenika. Kad sveštenik nije u blizini, pre svakog, običnog posla, prekrstimo se i kažemo: Bože, blagoslovi ovaj moj rad ili ovo moje delo!

Srećko Zečević, protojerej

Literatura:  protojerej Aleksandar Torik, Crkveni život za početnike, Cetinje 2000.