Na ovaj praznik slavimo podizanje, uzdizanje ili kako bi se to reklo na starom srpskom jeziku Vozdviženje Časnog Krsta ili u našem narodu poznat kao Krstovdan. Tog dana proslavljamo uspomenu na dva događaja u istoriji hrišćanstva.

Prvi događaj je pronalazak Krsta na kojem je bio razapet Gospod Isus Hristos. Naime, Car Konstantin je u bici sa pobunjenim Maksencijem imao viziju Krsta na nebu 312. godine, ispod kojeg je pisalo „ovim pobeđuj“. Jednom prilikom majka cara Konstantina, Jelena, obilazeći „Svetu zemlju“ 317. god. u kojoj je živeo Isus Hristos, današnji Izrael, htela je da nađe Krst na kojem je razapet Gospod Hristos. Neki starac, jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mesto gde se nalazi Krst. I zaista na Golgoti, mestu gde je razapet Isus Hristos, našli su tri krsta (na tom mestu su rimljani podigli hram boginji Veneri, taj hram je car Konstantin srušio i podigao hram Vaskrsenja). Na jednom je razapet Gospod Hristos, a na druga dva razapeti su razbojnici. Episkop jerusalimski Makarije i carica Jelena su bili u nedoumici koji je od ta tri krsta Hristov. I baš u tom momentu je nailazila pratnja sa pokojnikom, onda je Episkop Makarije naredio da jedan po jedan krst stave na pokojnika. Kada su stavili prvi i drugi krst pokojnik je ležao nepomično, a kada je su stavili treći, mrtvac je oživeo i po tome su znali da je to Hristov krst. Tada je Episkop podigao Krst visoko da ga narod vidi, a narod je sa suzama u očima pevao: Gospode smiluj se!

Drugi događaj je vezan za vraćanje Časnog Krsta u Jerusalim. Persijski car Hozroje 614. god. osvojio je Jerusalim i odneo Krst Hristov u Persiju. Godine 628. vizantijski car Iraklije osvojio je Persiju i sa slavom vratio Krst u Jerusalim. Ušavši u Jerusalim car je nosio Krst na leđima. No, najedanput car je stao i nije mogao dalje da ide. Tadašnji Episkop jerusalimski Zaharije imao je viđenje anđela, koji je sprečavao cara da u raskošnom odelu nosi Krst, i to po onom putu po kome je Hristos Gospod išao bos i ponižen. To viđenje Episkop objavi caru i car skine raskošno odelo i u bednoj odeći i bosonog uzme Krst i iznese ga na Golgotu i stavi ga u hram Vaskrsenja, na radost celog Hrišćanskog sveta.

Zašto Krst smatramo svetim predmetom? Zato što je Gospod Hristos stradao na Krstu radi našeg spasenja. S toga je Krst simvol bola, stradanja, patnje, ali u isto vreme je Krst simvol radosti i Vaskrsenja, jer je Gospod Hristos na Krstu prolio svoju nevinu krv radi našeg spasenja i posle tri dana je Vaskrsao iz mrtvih i tako pobedio smrt. Krst hrišćani upotrebljavaju još od vremena učenika Hristovih. Crkva još ukazuje poštovanje Krstu upotrebom krsta na svakom bogosluženju, pri svakoj molitvi u hramu, Krstu su posvećena i dva dana u sedmici: sreda i petak, sreda, jer je tada Juda izdao Gospoda Hrista, a petak,  jer je tada Gospod Hristos razapet na Krstu.

Ako je Gospod Hristos Vaskrsenjem pobedio smrt, zašto mi i danas umiremo? 

Tačno, Hristos je pobedio smrt, ali mi umiremo i danas pređašnjom smrću, ali ne ostajemo u smrti. A to ne znači umreti.  Prava, istinska smrt bi bila, kada onaj koji je umro nema šanse da se vrati u život, a ako će onaj koji je umro posle smrti oživeti i pri tom živeti boljim životom, onda to nije smrt, nego spasenje. Upravo nam je Hristos svojim Vaskrsenjem pokazao, da ćemo i mi vaskrsnuti kao što je i On pre dve hiljade godina Vaskrsao. U tome je pobeda smrti. Hristos nije filosofirao o pobedi nad smrću, nego je to svojim delima pokazao, sam je Vaskrsao iz mrtvih i pobedio smrt, i nama pokazao da ćemo i mi vaskrsnuti.  

Na praznik Krstovdan obavezno se posti, zato se u narodu govori: „ko se krsti, taj i posti“. 

U našem narodu se veruje da na Krstovdan valja iskopati rupe za sadnju voćki, da bi se grane krstile – tj. voćka razgranavala. 

Na Krstovdan ako je oblačno, zima će biti snegovita, ako je suvo, godina će biti sušna.