Reč „blagoslov“ ili na grčkom ευλογια (evlogia), bukvalno bi značio – dobra, blaga reč, dok „blagosloviti“, znači, dobro govoriti. U dubljem značenju blagoslov je dobra molitva, ili molitvena želja da blagodat Božija dođe na onoga ili na ono što se blagosilja. Episkop ili sveštenik odgovara: BOG TE BLAGOSLOVIO. 

1. Kako pristupiti episkopu

  • Vernik prilazi mirno, nenametljivo i sa poštovanjem, bez žurbe i bez ometanja episkopa, ako je u razgovoru ili obavljanju dužnosti.
  • Ako episkop ide u pratnji đakona, sveštenika ili vernika, ne prekida se njegov hod ili razgovor, već se sačeka prikladan trenutak.
  • Vernik prvo čini malu metaniju (blagi naklon savijajući se u struku, ili čini poklon sa blagim naklonom glave.
  • Prilikom uzimanja blagoslova, vernik postavlja šake kao pri uzimanju  nafore, unakrsno, desna šaka preko leve i nakon krsnog osenjivanja od strane episkopa ili sveštenika, uzima se blagoslov, tj celiva se desna ruka episkopa ili sveštenika.
  • Izgovara se pozdrav: „Blagoslovi, Vladiko!“ ili „Preosvećeni Vladiko blagoslovi“ ako episkop ima titulu mitropolita: „Visokopreosvećeni Vladiko blagoslovi“, ako je patrijarh: „Svjatjejši vladiko blagoslovi“. 

2. Blagoslov

  • Episkop, sveštenik,  najčešće odgovara: „Bog te blagoslovio“ i desnom rukom blagosilja.
  • Prilikom davanja blagoslova episkop ili sveštenik prste desne ruke savija tako da one čine slova IS HS, tzv. Hristogram, i to tako što kažiprst ostaje upravan, čineći slovo I, srednji prst se savija u polukrug, čineći slov S. Domali prst se ukršta sa palcem, čineći slovo H, i na kraju se i mali prst savija polukružno čineći još jedno slovo S.
  • Vernik pristupa s poštovanjem, i celiva desnu ruku episkopa.
  • Od tri stepena sveštenstva: đakonskog, svešteničkog i episkopskog, blagoslov se traži od svešteničkog i episkopskog čina, od đakonskog se ne uzima blagoslov. 

3. Na liturgiji

  • Ako se episkop nalazi na bogosluženju, vernik ne prilazi samoinicijativno.
  • Blagoslov se traži tek nakon završetka liturgije, ako to protokol i služitelji dozvoljavaju.
  • U takvim situacijama, sve ide preko crkvenog reda – đakona, parohijskog sveštenika itd.

4. Obraćanje vladici tokom razgovora

  • Ukoliko episkop započne razgovor, vernik se obraća sa: „Vaše Preosveštenstvo“, ako episkop ima titulu mitropolita: „Vaše Visokopreosveštenstvo“, a patrijarh: „Vaša Svetosti“.
  • Govori se smireno, jasno i bez povikivanja ili neprimerene bliskosti.

5. Ponašanje tokom razgovora

  • Vernik stoji uspravno, ne stavlja ruke u džepove, ne prekida episkopa dok govori, i ne koristi mobilni telefon.
  • Ako želi da postavi pitanje ili zamoli za savet, čini to sa uvažavanjem  i bez preterane upadljivosti.

6. Odlazak

  • Na kraju susreta, vernik se ponovo blago nakloni, i uzima blagoslov od episkopa i sveštenika.
  • Poželjno je ne okretati leđa naglo, već se korak-dva udaljiti pa tek tada krenuti svojim putem.

Napomena

  • Episkop, vladika  je arhipastir, ikona Gospoda Hrista na liturgiji i učitelj vere, i prema njemu se iskazuje najviši stepen poštovanja unutar Crkve.
  • Ponašanje prema episkopuje zapravo izraz poštovanja prema Crkvi i Hristu, čiji je vladika predstavnik u eparhiji.

Srećko Zečević, protojerej