Tamjan je aromatična smola poreklom iz Indije i afričkih zemalja, koja se dobija iz raznih drveta kao npr. Boswelia sacra (Bosvelija sakra), Boswelia papyrifera, (Bosvelia papirifera) Boswelia frereana, (Bosvelia frereana) Boswelia serrata (Bosvelia serata), koje raste u državama kao npr. Somalija, Etiopija, Oman, Jemen, Indija. Zanimljivo je da u prostoru gde ima više stabala tamjana, taj se prostor zove se Vadi Duka (Vadi Duka). Od tamjana se dobija mirisno „timol“ koje se koristi za sirup protiv kašlja i u kozmetici. 

Jevreji nazivaju tamjan LIVANI , otuda grčki  λιβανον – osim toga naziva se i TIMIAMA, od grčke reči θυω – tio, što znači žrtvovati, jer se tamjan upotrebljavao za prinošenje beskrvnih žrtava.

Tamjan je u velikoj upotrebi od najstarijih vremena, kako kod mnogobožaca, tako i kod starih Jevreja. O njemu se govori i u Bibliji, u Starom zavetu, kako i o njegovoj pripremi, tako i korišćenju u bogoslužbene svrhe. U čuvenom Solomonovom hramu postojao je zlatni kadioni oltar na kome je morao dnevno da se prislužuje (pali) tamjan. Tamjan je zbog svoje retkosti i zbog svoje upotrebe spadao u skupocene materije starog sveta. Kolika je vrednost i značaj tamjana, ogleda se u tome da su Mudraci sa Istoka koji su došli da se poklone novorođenom Bogomladencu, Gospodu Isusu Hristu, doneli mu na dar, tamjan, zlato i smirnu. Kod starih Asiraca tamjan se koristio i kao novac. 

Tamjan ima duboku duhovnu i simboličku vrednost u pravoslavnoj crkvi. Njegov dim, koji se uzdiže ka nebu, predstavlja molitve koje se uznose Bogu,  dok njegov miris podseća na prisustvo Božje blagodati. Još od drevnih vremena, tamjan je bio značajan deo bogosluženja i svakodnevnog života vernika.

U bogosluženju, tamjan se koristi za osvećenje prostora, predmeta i ljudi. Sveštenik ili đakon njime kade oltar, ikone, vernike i ceo hram. Taj čin simbolizuje očišćenje i osvećenje, kao i uzdizanje molitve ka Bogu. Kađenje tokom Liturgije prati ključne trenutke molitve i blagodarenja, što vernike podseća na anđeosko služenje.

U domovima vernika, tamjan se koristi za stvaranje mirne i blagoslovene atmosfere. Tokom molitve ili kada je praznik, kađenje doma pomaže u uklanjanju negativnih uticaja i donosi duhovnu harmoniju. 

Kadionica – je predmet koji se koristi na bogosluženju i koriste ga vernici u svom domu. Ukadionicu se stavlja briket (žeravica) a na njega tamjan, i posle molitve i blagoslova sveštenika. Kadi se njome na određenim mestima i u određeno vreme. Kadionicu koriste i vernici, da bi kadili svoj dom. 

Briket – briket je mali, okrugli komad uglja koji potpomaže sagorevanje tamjana. To je ugalj LIKALIT, koji polako sagoreva, i od tog uglja nastaje žar na koji se stavlja tamjan. 

Srećko Zečević, protojerej