Sveštenstvo u Starom zavetu imalo je svoje odežde za vršenje bogosluženja, jer je Gospod naredio Mojsiju da, Arona i njegove sinove umije vodom, rekavši: “I obuci Arona u svete haljine i pomaži ga i osveštaj ga, da mi vrši službu svešteničku (Izl. 40,13).

U prvim vekovima hrišćanstva sveštena lica vršila su bogosluženja u običnom građanskom odelu koja su koristili isključivo u liturgijske svrhe. Nije bilo nikakve razlike u odevanju za vreme bogosluženja, između klira i vernika. Posebne odežde za vršenje hrišćanskog bogosluženja došle su iz Jerusalima, Naime, car Konstantin, kao što svedoči Teodorit (330) poklonio je Jeruslimskom episkopu zlatotkani epitrahilj za vršenje krštenja u toku Pashalne (Vaskrsne) noći. Sledeći podatak o odeždama je iz Apostolskih ustanova (4. vek) koje upućuju episkopa da vrši Evharistiju; „radostan i u sjajnim odeždama“. Razvitak i odvajanje od odežde svetovnjaka trajalo je od četvrtog do devetog veka. 


Boja odeže

BELA – ovo je osnovna boja odeždi. Simvoliše čistotu, radost i prosvećenje.

PURPURNA – odežde u purpurnoj boji koriste se za vreme posta. Ova boja je boja žalosti. 

CRVENA – ova boja odeždi se koristi za praznike mučenika. Crvena boja ima značenje krvi koju su prolili Gospod Isus Hristos, apostoli, svetitelji i mučenici. 

PLAVA – odežde plave boje se koriste za vreme Bogorodičnih praznika. 

ZELENA – se koristi za praznik Silaska Svetog Duha na apostole. Zelena boja je simvol nade na večno blaženstvo. 


Broj odeždi

ĐAKONI -  nose tri odežde – prema svetom broju tri – STIHAR, NARUKVICE, ORAR

SVEŠTENICI -  nose pet, prema broju čula – STIHAR, EPITRAHILJ, POJAS, NARUKVICE, FELON.

EPISKOP – nosi sedam, zbog punoće sveštenstva – STIHAR, EPITRAHILJ, POJAS, NARUKVICE, NADBEDRENIK, SAKOS, OMOFOR


Stihar

Stihar je duga odežda koja pokriva celo telo, od vrata do stopala sa rukavima, bez proreza za đakonske i svešteničke stihare.  Stihar je bele boje i simvoliše čistotu, koja se traži od slugu oltara. 

Stihar je danas zajednička odežda koju nose svi činovi Crkvene jerarhije, i s obzirom na to da ona podseća na blistavu odeću Anđela koji su se javili ženama mironosicama u vreme Hristovog Vaskrsenja, predstavlja čistotu i nevinost kojom treba da se odlikuje crkveni služitelj, a svojom belinom podsećaju na svetla odela u kojima su se anđeli javljali ljudima. Episkopski stihar u njemu se zašivaju GAMATE - zraci ili istočnici - koji označavu blagodatne darove koji se izlivaju preko episkopa na sve verne. Razrez ispod rukava na episkopskim stiharima označava probodena rebra Hristova. Dve trake na dnu stihara (reke, ποταμοι-potami) označavaju krv koja je potekla iz rana Hristovih. SIMVOLIKA - Stihar označava "rizu spasenja i odeću veselja", tj. spokojnu savest i duhovnu radost u Gospodu. Upravo zbog toga se tokom oblačenja stihara izgovara molitva: "Zaradovaće se duša moja Gospodu, jer me obuče u rizu spasenja i odećom veselja odenu me, kao ženiku metnu mi venac, i kao nevestu ukrasi me krasotom." 

NARUKVICE (grč: επιμάνικα-epimanika), deo bogoslužbene odežde koji se stavlja preko rukava stihara, kako bi sveštenoslužitelj bez smetnje obavljao svete radnje; deo odežde koji steže krajeve rukava stihara. 

SIMVOLIKA -  Rukavice predstavljaju snagu Božiju za sve one koji vrše svete radnje i podsećaju na veze kojima su bile vezane ruke Isusu Hristu kada je vođen Pontiju Pilatu.   

ORAR- lat. orare – moliti se, os, oris, usta – ovaj naziv potiče otuda, jer je njime đakon brisao usta onih koji se pričešćuju, i pokazivao vreme molitve. Orar je neophodan deo đakonske odežde, to je ona duga, široka traka, koju đakon nosi na levom ramenu, a desnom rukom pridržava drugi kraj. Kada đakon podigne orar, time daje znak vernima da je vreme za molitvu ili da se izvrši neka bogoslužbena radnja. Orar predstavlja anđeoska krila i simvoliše gotovost đakona da brzo vrši volju Božju. Na orarima su često izvezeni šestokrili serafimi, čiji položaj krila prikazuje krst. 


Odeže prezvitera (sveštenika)

EPITRAHILJ, NAVRATNIK (grč: EPI – na,  i  reči, TRAHILOS - vrat), deo odežde koji se stavlja oko vrata i preko grudi se spušta na dole, do ispod kolena; najvažniji sveštenički deo odežde bez koje sveštenik ne može da izvrši ni jednu sveštenu radnju (kao ni đakon bez orara). Epitrahilj je nastao od orara, tako što je orar obavijen oko vrata, tako da se oba kraja spuštaju na dole, i spojeni su. 

SIMVOLIKA: Epitrahilj označava dvostruku blagodat Svetoga Duha, koji sveštenik dobija prilikom rukopoloženja.

POJAS -  deo bogoslužbene odežde, u obliku trake, kojom se sveštenici i episkopi opasuju, privezujući stihar i epitrahilj, kako bi bili komotniji za sveštenosluženje. Za pojas se privezuje i nabedrenik radi lakšeg kretanja. 

SIMVOLIKA - Pojas predstavlja, silu, koju je Gospod Isus Hristos dao svešteneniku kojom  savlađuje (opasuje) svoje telo i telesna zadovoljstva, a podseća i na ubrus kojim je Hristos bio opasan kada je prao noge svojim učenicima. 

FELON – (grč: od grčke reči FENO – pokrivam i reči, OLOS- sav, ceo), 

Felon je dugačka i široka odežda bez rukava koja pokriva čitavo telo i ima otvor za glavu. Felon je gornji deo odežde, i nosi se preko stihara, prekriva sveštenikova ramena, nema rukave, sa prednje strane seže to polovine grudi, a sa zadnje do članaka. Obično je bogato izvezen. 

SIMVOLIKA - Predstavlja purpurnu haljinu u koju su Gospoda Hrista odenuli radi poruge u dvorištu Pilatovom. Felon označava pravdu koju je Gospod Hristos doneo na svet, pošto omotava celo telo označava Božiju promisao koja bdi nad svim ljudima.


Episkopske odežde

SAKOS (grč: SAKOS - džak ili vreća), reč jevrejskog porekla koja označava kostret, koju su Jevreji oblačili kao odeću tuge, smirenja i pokajanja (Jer 48,37); današnji sakos je arhijerejska odežda koju su originalno nosili vizantijski carevi kao znak svog carskog dostojanstva i počasti.  Sakos je odežda u obliku tunike širokih rukava, seže do ispod kolena, ali je kraća od felona, i sa obe strane razrezana. Razrezi sa strane se učvršćuju dugmadima ili trakama, a na leđima visoko prema ramenima ima prišivene dugmadi ili petlje za koje se pričvršćuje donja strana omofora. Na leđima je izvezen krst koji Arhijerej celiva pre oblačenja. Na sakos se prišivaju i mali zvončići po uzoru na biblijska upustva za odeždu prvosveštenika Arona (2 Moj 28,33-34). 

U ranoj Crkvi, Arhijereji su nosili felon koji je bio bogatije ukrašen i izvezen mogim krstovima (mnogokrsnik). Tokom vekova, Patrijarsi dobijaju sakos od careva kao izraz poštovanja i počasti, ali ga nose samo na tri velika praznika: Vaskrs, Božić i Duhove. Od XVI veka, sakos nose i Episkopi. 

SIMVOLIKA - Haljina u koju je bio odeven Isus Hristos radi poruge pred Pilatom. Simvoličko značenje sakosa je identično značenju felona, pa se prilikom njegovog oblačenja, izgovara ista molitva, koja potiče od reči (Ps 131,9). Zvončići na sakosu simvolizuju blagovest i blagodat reči Božije, koju čuva, kojom upravlja i koja izlazi iz usta Episkopa

OMOFOR – (na grčkom OMOS – rame, pleća, FERO – nosim) deo odežde koji Arhijerej nosi na plećima, na ramenima – naramenik, ramenonosnik; arhijerejska odežda bez koje Arhijerej ne može obaviti ni jednu sveštenu radnju. Omofor ima izgled duge i široke trake, koja podseća na đakonski orar i sveštenički epitrahilj, a koja se stavlja preko oba ramena, oko vrata. Nosi se preko sakosa, a postoji veliki i mali omofor. Veliki omofor Arhijerej nosi pri ulasku u hram i u početku Liturgije, a mali tokom Liturgije, na način sličan nošenju epitrahilja.  

SIMVOLIKA – Predstavlja spasenje roda ljudskog, u vidu izgubljene, a potom nađene ovce koju je Hristos, kao dobri pastir, našao i  stavio  na ramena i priveo Bogu. Episkop tokom bogosluženja predstavlja Hrista, Dobrog pastira, dejstvujući u ime Hrista. U toj prilici omofor preko njegovih ramena predstavlja znak prihvatanja, preuzimanja odgovornosti za grehe hrišćana. Po predanju, prvi omofor je izatkala sama presveta Bogorodica za Svetog Lazara koji je bio episkop na Kritu. 

NADBEDRENIK - To je tkanina u obliku romboida i veša se za pojas. To je neka vrsta peškira koji je uveden po ugledu na umivanje nogu prilikom Tajne Večere. Na njemu se veze krst, ikona Vaskrsenja, ili umivanje nogu. On i predstavlja peškir kojim je Hristos obrisao noge apostolima. Vremenom je iz estetskih razloga postao čvršći. 

SIMVOLIKA - Simvolizuje duhovni mač protiv jeresi i zabluda.

MITRA , na grčkom: pojas, šal kojim se obavija glava, kapa. Simvolično značenje, ona predstavlja pokrivalo za glavu starozavetnih sveštenika, ali i trnovu krunu koju je nosio Hristos. Mitre su u ranom hrišćanstvu izgledale drugačije. Posle pada Carigrada 1453. godine, venac imperatora je prešao na glavu vaseljenskog patrijarha, kao vrhovnog čuvara pravoslavlja. Tako su mitru u obliku krune primili iz Carigrada ostali patrijarsi i episkopi širom pravoslavnog sveta. Mitra označava arhijerejsko dostojanstvo. 

ŽEZAL, ŽEZLO, PALICA, PATERICA - pastirski štap, ukrašen na vrhu krstom i dvema zmijama. Znak je episkopske vlasti nad razumnim stadom Hristovim. Podseća na procvetali Aronov žezal. Daje se Arhijerejima na dan njihove episkopske hirotonije kao simvol duhovne vlasti nad razumnim stadom Hristovim. Arhijerejski žezal označava vlast Svetoga Duha koja Arhijerejima pomaže u napasanju i vođenju pastve na putu spasenja. Zmije na žezlu treba da podsećaju Arhijereje na mudrost (Mt 10,16), a krst - na slavu Hristovu. Žezal se naziva još i paterica (grč: πατερίτσα), od grčke reči πατήρ-patir, što znači otac. Zato se arhijerejski žezal naziva i patericom, koju su Arhijereji primili od Hrista preko Apostola (Mk 6,8) kako bi otački rukovodili svojom pastvom. Na nekim žezlima se stavlja i maramica koja se zove sulok.

PANAGIJA – ( na grčkom ova reč znači: svesveta) je mala ikonica izrađena od srebra i zlata sa likom Presvete Bogorodice sa malim Gospodom Hristom na rukama. Panagiju nosi episkop na prsima, kao stalno podsećanje da nosi u svom srcu Gospoda i da se pouzda u zastupništvo Presvete Bogomajke. 

NAPRSNI KRST – označava pečat i ispovedanje vere koje izlazi iz srca episkopa.